Dva od tri, obavljena. Visok postotak. Odlična ocjena. Je li to uspjeh… Jer ne uspijevam zaboraviti probdjevene noći. Ni manjak apetita, ni vrtoglavicu s prvim jutarnjim dimom. Neprekidno meškoljenje na stolicama. Misli skučene u svakodnevici. Valjda je to trud… Rezultati vidljivi tek kad postadoh brojka. A ljestvici kraj u oblacima.

Ugrizoh neprijatelja. Onako, boreći se za sebe, umjesto protiv njega. Usput mu rekoh da ga mrzim. Nikad pametna do kraja. A nemoćna jer pocrvenim čim izgovorim laž. Šutnji pala cijena, čak i u mojim očima.

Na putu prema gore… Neobuzdan osjećaj sreće. Olakšanje u teoriji, i zaboravljeni okus piva. Grčevi u mišićima na trenutak popuštaju. Misli dobivaju krila. Stara, dobro poznata. S granicama usađenim do neprepoznatljivosti, a uvijek čudesno visoko. Nezamjenjiva.

Još jedan slijedi… Svaki dan. Al večeras se vraćam tjedan unatrag… Na Ferhadiju.