Jesam li te zaboravila? Jesi li me zaboravio? Daleko od naših trenutaka, nikad neću saznati. Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bih trebala znati, znam. Ali, želim. Jer nema te više u mojim snovima, a ne želim prestati sanjati. Ne znam živjeti bez snova. Izvan njih…

I nije to želja da te vidim. Jednostavno, odluka. Danas… Trudim se prikriti podočnjake, 10 minuta dulje nego inače. Čak ni ne mislim da ću uspjeti, i iznenađeno zurim u svoj odraz… Je li to tračak sjaja u mojim očima? Kako si ih tek nedavno znao njime napuniti… Sjećam se. Ali, ne osjećam. Možda ćeš danas…

Čekam te, a ne znaš da dolazim. Namjerno skidam naočale, jer želim da vidiš sjaj, ako se pojavi. Više me nije strah tvog pogleda, ruke mi ne drhte, a glas mi je siguran, dok te pozdravljam, iskreno se smiješeći.

A ti… Iznenađen si, jako. Mojom hrabrošću… I bojiš se, a trebao bi biti tako jak. Jedan od trenutaka kad poželiš da si pušač. Siguran, kao ja.

Vrijeme je stalo u tvojim očima, kao i moj odraz. (Pre)kratko mi dopuštaš vidjeti tajnu koju skrivaš od svijeta. Od mene… Slobodno ju pokrij tamnim staklima, dobila sam ono po što sam došla. I pusti me da se vratim, otkud sam stigla…

U svijet bez snova.